Milorad Pejić

Istinite priče

 

2023.

​

​

Istina

 

Kada je Istina, u davno doba, hodala svijetom

znalo se odakle je i ko su joj otac i mati. Poput

princeze iz Hiljadu i jedne noći, imala je novu priču

za svaki novi dan i to je bilo u redu jer ni sunce ne

izlazi svaki put na istom mjestu a i ptica preskoči

katkad s grane na granu.

 

Tako je bilo sve dok Jana iz Smíchova nije rekla:

„Istina se ne isplati, nedovoljno je ubijanja!“

Od tada, istina je ista za svaki dan. Kalibriraju

je majstori za istinu, njih hiljadu i još jedan,

i zavrću kao šaraf u mozak, svakom ponaosob,

i to je danas u redu, to, mislim, da sunce uvijek

izlazi na istom nebu i da ptice, bez sumnje,

nikad ne prelijeću s drveta na drvo. Šegrti istine

navrate povremeno da prekontrolišu kako se

šaraf prima i da ga, po potrebi, malko dotegnu.

​

 

Objavljivanje nove knjige pjesama Milorada Pejića pod naslovom Istinite priče predstavlja najnoviji od dvadesetak izdavačkih poduhvata Samizdata do sada. Ono što je bitnije jeste da publikovanje „istinitih priča” predstavlja ponovno zauzimanje stava budući da danas, kako sâm pjesnik misli, ne postoji više ni jedan režim koji nije manje ili više totalitaran i koji, kao takav, nije prihvaćen od većine svojih „podanika“. U takvom „demokratskom“ okruženju se i istinska književnost logično podvodi pod „teoriju zavjere“ ili u najboljem slučaju jednostavno ignoriše. Ali, pored ljepote riječi, i uzaludnost, po prirodi stvari, ulazi u našu izdavačku koncepciju.  

Ovo je peta po redu Pejićeva zbirka poezije, pjesme koje su nastajale u periodu između 2015. i 2022. godine
i u kojima se pjesnik dosljedno i bezrezervno „bavi istinom“. Ništa, naime, ni u jednoj od pjesama nije izmišljeno. Iza svake je neki stvarni događaj, autentična ličnost ili konkretno mjesto, fenomen ili čak istinska laž kojoj se ne može „oprostiti“... I još nešto! U ovoj poeziji, u svakoj od pjesama, tinja kao konstanta, istinsko razočarenje svijetom. To vodi neminovno na kraju, nakon čitanje ove knjige, ka generalnoj spoznaji koja je
i moto cijele zbirke: Biće skoro propast svijeta, nek propada nije šteta!